nedjelja, 7. kolovoza 2016.

Glasnici Smrti ~ No 32.

Iako je Tia željela napraviti poveće slavlje trinaestoga kolovoza, to joj nisam dozvoljavala. Željela sam svoj rođendan provesti u miru, u malom krugu ljudi do kojih mi je stalo, a i Tia još samo malo što nije rodila, još samo nekoliko dana i to će biti to.

Na kraju sam joj ipak dozvolila, samo da mi se ne bi durila, da organizira večeru u restoranu.
Na večeru su bili pozvani samo moji roditelji, Tia i Nate.
Moram priznati da je bilo poprilično ugodno s obzirom na to da smo pod A) i Tia i ja znale da ću uskoro 'otići' i pod B) da je moja mama bila malo prgava i šutljiva, ali barem nije stvarala probleme i radila scene. Večera je protekla u lijepom raspoloženju, finom hranom i što je najvažnije bez ikakvih skandala.
Iako mi je u društvu roditelja i najboljih prijatelja bilo lijepo, kada sam došla doma bilo mi je još ljepše jer me dočekao Ryan koji se materijalizirao po svoj treći i posljednji put.

Voljela sam ga i bila sam spremna provesti ostatak svoga postojanja s njim.

Ryan mi je rekao kada će to biti. Šesnaesti kolovoza.
Dan prije oprostila sam se s Tiom. Rastajanje je bilo vrlo emotivno. Od same pomisli suze mi ponovno naviru na oči. I iako sam znala i prije, negdje duboko u podsvijesti, da ovo nije kraj, na kraju sam se ipak rasplakala. A znala sam i to da bi ovo ionako bio moj kraj izbrbljala ja Tiji ili ne. Ovako sam samo znala osam mjeseci unaprijed.
Tia me nazvala rano ujutro, oko pola šest, da su joj trudovi počeli. Zaželjela sam joj svu sreću svijeta i zamolila ju da odabere lijepo ime za malenu. Obećala je da hoće.

Nema komentara:

Objavi komentar