Marširala sam niz ulicu do mjesta na kojem sam
se svakoga dana nalazila s Tiom.
Stajala je tamo na križanju ulica, danas je
došla malo ranije. Promarširala sam pored nje, a ona je odmah ubrzanim korakom
krenula za mnom.
K vragu, bila je u četvrtom mjesecu trudnoće
no i dalje me bez problema pratila bez riječi dok se nakon minute brzog hodanja
s njom iza sebe nisam sjetila da je trudna i na kraju usporila.
Počela sam praviti grimase i škrgutati zubima.
Pogledala me zabrinuto. Odmah je shvatila da se nešto dogodilo. I da to nešto
što nije dobro.
I nije bilo dobro.
Bila sam van sebe. Željela sam vrištati,
razbijati, skakati u nadi da ću se umoriti i samo odjednom propasti u zemlju
koja bi me progutala. Željela sam nestati, stopiti se okolinom, postati
prozirna kao staklo butika pokraj kojega smo prolazile. Jednostavno nestati.
Jer samo je jedna osoba na svijetu bila glupa, a to sam nedvojbeno bila ja!
Što napraviti kada si ljut na nekoga tko je
zapravo cijelo vrijeme bio u pravu, a ti mu tada nisi vjerovao? Ništa, podvij
rep i bježi. Da, jer bilo je to kukavički. Ja sam bila kukavica. Bježala sam od
toga. Nadala sam se da ću se probuditi, da je ovo samo san i da, kada se
probudim biti ću na početku vikenda i sve ispraviti, ne otići nikamo i.. i možda
bi sve ostalo isto, ne bi se promijenilo. Da, probudit ću se za nekoliko minuta
i onda će sve biti u redu. Krenut ću u drugo vrijeme i zapravo otići kod svojih
roditelja...
I tako sam ja lijepo dramatizirala u sebi dok
je Tia samo šutjela pokraj mene i hodala, sada sporijim tempom. U tišini smo
došle do ureda, sjele za stolove, a onda krenule na posao. Vidjela sam kako me
zabrinuto gleda. Znala je ona jako dobro da nešto nije u redu. Ali pustila me
na miru. Za sad.
-Nešto se dogodilo. –rekla je Tia tiho kada
smo sjele za naš stol u zalogajnici u vrijeme pauze za ručak.
To je bilo prvi puta da mi se danas uopće
obratila. I to „nešto se dogodilo“ nije izrekla kao pitanje već kao čistu
činjenicu. Znala je ona da nešto ne štima. Po mom izgledu, zaklela bih se, da
bi i cijeli svijet prepoznao da nešto nije u redu. O Bože, zašto se to meni
događa?
-Da. –samo sam slabo odgovorila.
Nisam mogla govoriti glasnije. Imala sam
osjećaj da mi je u grlu ne loptica za tenis, već ogromna nogometna lopta koja
me guši i pritišće svaki put kada bih probala udahnuti ili čak izdahnuti. A
onda tek bol koja mi se stvorila oko srca. A joj. Kao da ga je netko stiskao
kao spužvu, gnječio ga, čupao, ispirao, žmikao. A želudac? Nisam bila sigurna
da sam uopće u ikakvom stanju da nešto jedem.
Usne su mi počele podrhtavati i imala sam
ogromnu potrebu da zaplačem, da to istresem kroz suze, ali u ovom trenutku to
nisam smjela učiniti, ne tako javno, ostavit ću to za poslije, za mrak svoje
sobe.
Pokušala sam duboko udahnuti da se smirim, no
od tog dubokog udisaja dogodio se samo onaj plitki.
-Izigrala sam Ryanovo povjerenje. –rekla sam
toliko tiho da se Tia morala nagnuti preko svog tanjura da bi me čula. Čim sam
to izrekla, doslovno sam se ugrizla za jezik što sam jače mogla tako da sam u
ustima osjetila onaj slatki okus...
-Oh Ash, pa kako se to dogodilo?
-Ovaj vikend sam planirala otići kod svojih
roditelja i u hodniku sam se srela s gospođom Hess koja me pozvala da
poslijepodne provedem s njenom obitelji. I sama znaš kako ima ogromnu obitelj.
I što sad, ja prihvatila poziv. Tamo mi je bilo odlično, sve cure ti šalju
čestitke za vjenčanje. Uglavnom, kada sam se krenula vratiti doma, Michael me
pitao bi li htjela izaći s njim drugi dan jer će on dovesti baku doma oko
sedam. I pristala sam pod uvjetom da to neće biti spoj.- posegnula sam za čašom
soka od naranče jer mi se grlo osušilo od pričanja. Tia je prestala jesti i
zurila u mene. –Kako sam se ja spremala za taj izlazak i Ryan je bio tamo i
posvađali smo se zbog toga što je on mislio da...- zastala sam, pogledala sam u
stranu, trnci su mi prolazili kralježnicom. –On je mislio da me Michael pozvao
na spoj, a ja sam uporno tvrdila da nije i onda sam se u drugom trenutku derala
na njega kako uopće nema povjerenja u mene, a da ja u njega imam i svašta sam
mu još rekla. I onda sam mu rekla da ode. I otišao je, a ja sam izašla s
Michaelom. I bilo je stvarno super. Nitko ne bi rekao da smo bili na spoju,
ponašali smo se kao dva jako dobra prijatelja i onda kad me dopratio natrag
doma... Isuse, Tia ne mogu vjerovati koliko sam glupa! Poljubio me! I ja
glupača nisam znala što bih. Samo sam stajala, užasno ukočena. I ne bih još
ništa rekla da sam ga možda odgurnula ili takvo nešto, ali ja sam samo stajala
tamo ukočena i nisam ništa napravila. Čim je poljubac završio ja sam pobjegla u
stan i zatvorila se u kupaonicu. Tulila sam ko brodska sirena sve dok mi nije
nestalo suza! –prestala sam pričati jer sam opet bila na rubu suza.
-Ou.- bilo je prvo što je minutu nakon mog
govora rekla Tia. –Oke, jesi li išta osjetila dok te Michael ljubio? –rekla je
uz mrštenje.
-Nisam.
-Zašto ga nisi odgurnula?
-Nemam pojma, htjela sam, mozak mi je vrištao,
k vragu trebala sam, sad ispada kao da sam ja i htjela da se sve to dogodi. Oh,
zemljo, otvori se!
-Bez dramatiziranja Ash, samo mi nemoj još
početi dramatizirati. To ti nije potrebno u ovom trenutku.
-A što drugo da radim?
-Kad dođeš s posla pozovi Ryana i sve mu reci.
–rekla je jednostavno.
-Ali...
-Nema tu ali. Dam se kladiti da već zna što se
dogodilo. Osjećaš li možda kako se on osjeća? –upitala me.
Na trenutak sam razmislila i pokušala
definirati što Ryan osjeća.
-Ništa. Svaka vrata koja su postojala su mi
trenutno zatvorena.
-Aha, znači zna. Ništa, izvoli ga pozovi k
sebi navečer i razgovarajte.
-Ali...
-Daj više začepi s tim svojim 'ali'! Hoćeš mu
se ispričati?
-Da...
-E onda nema 'ali'! To je prva stvar koju ćeš
učiniti kada dođeš doma! Jasno? –upitala me zapovjedničkim tonom.
Kao sam imala ikakvog izbora.
-Dobro.- na kraju sam rekla
Nema komentara:
Objavi komentar