nedjelja, 19. lipnja 2016.

Glasnici Smrti ~ No 25.

E to je bilo zanimljivo gledati, mogla sam se kladiti u to.
Nas sedam cura protiv četiri dečka, a još uvijek smo gubile s tri naprema sedam. Suci su nam bili Victoria i Jack kako bi u igri sve bilo fer (možeš si mislit). Iako je nas bilo više, još uvijek mi nije bilo jasno na koju smo foru gubile. Očito su dečki imali bolju taktiku, a i preciznije su pucali. Do sada su Maria, Elizabeth i Lily zabile svaka po jedan gol. Od dečki, njihova je čak tri gola zabio Michael. Od Roberte sam dobila naređenje da 'pokrivam' Michaela dok će ona i Julija nekako pokrivati svoje muževe kako bi Maria i Elizabeth mogle zabiti još pokoji gol. Igrala sam dobro, ali očito ne dovoljno dobro jer uopće nisam zabila ni jedan gol. Poslušala sam Robertu i krenula u obranu jer je lopta opet bila kod Michaela.

-To ti meni pokušavaš preoteti loptu?- upitao me sa smiješkom dok sam ja trčkarala oko njega i pokušala nešto izvesti kako bih mu izbila loptu i puknula ju prema Elizabethi.
Nasmijala sam se i ja i u jednom trenutku nepažnje dok me gledao uspjela sam puknuti loptu prema Mariji koja ju je uspješno ubacila u gol. Naši navijači su glasno zapljeskali.
-O ho, pa ovo se više neće ponoviti .- rekao je.
-O hoće! Itekako hoće.- rekla sam kroz smijeh.
Igra je ponovno počela nakon čega je Julia uspjela preoteti loptu Leonardu i sama zabiti jedan gol. Polako sam postajala umorna, igrali smo tek petnaest minuta, ali ulagala sam sve napore kako bi cure barem izjednačile rezultat.
-Što kažeš na to? Dostižemo vas.- rekla sam izazivajući.
-Ne zadugo. -rekao je i namignuo mi.
 Lopta se ponovno našla kod njega i ja sam ponovno napala. Kada mi se ukazala prilika puknula sam loptu prema Roberti, a moje su se noge nekako isplele i ja sam 'poletjela' prema podu. Dok sam padala učinilo mi se da vidim Ryana ispod tužne vrbe, no kada sam trepnula više nije bilo nikoga pa sam u trenutku zaključila da mi se pričinilo.
-Prekršaj! Prekršaj! To je bio prekršaj! -počela sam vikati.
Ako ikako mogu, izvući ću korist iz ovoga pada.
-Kakav prekršaj, nisam te ni pipnuo.- pobunio se Michael.
-Michalel, 'ajmo tri minute na klupu.- rekao je Jack cerekajući se.
-A neee.- počeo se buniti, a ja sam se zlokobno nasmiješila.
Ipak mi je na kraju pružio ruku, koju sam ja prihvatila, i pomogao mi da ustanem.
-Nisi fora.- rekao je nadureno.
O da, bila sam itekako fora jer dok Michael nije bio u igri, izjednačile smo rezultat. No na kraju smo ipak uspjele izgubiti sa dva razlike jer se Michael vratio u igru.

Napokon smo nakon pola sata svi izmoreni sjedili za stolom i jeli roštilj.
-Ian, ovo je odlično, svaka čast.- rekla sam uzimajući još jedan ražnjić.
-Ljudi jedite brzo ili će vam Ash sve pojesti.- počeo se šaliti Michael.
-Neću.- pobunila sam se.- Ti si taj koji tamani već treći ražnjić, meni je ovo tek drugi!
-Ne brinite se ljudi Ian je ispekao dovoljno za sve.- rekla je Victoria i cmoknula Iana u obraz.
Vidjevši to, skrenula sam pogled. Odjednom sam dobila osjećaj kako ovdje ne pripadam. Svi su oni bili jedna velika – oke, ogromna – obitelj, a ja uopće nisam bila dio nje. I to mi je bilo jako krivo. U djetinjstvu sam željela imati sestru ili brata i još uvijek sam ponekad to znala poželjeti, ali na kraju bih se sjetila da je možda i bolje ovako jer bi onda i ta osoba morala trpjeti terorizam moje majke. Umjesto rođene sestre ja sam imala najbolju prijateljicu koja mi je bila poput sestre. Voljele smo slične stvari, oblačile se slično, razmišljale slično, dijelile smo razne stvari, posuđivale si odjeću i još mnogo toga, ali najbolje je bilo to što se nikada nismo posvađale, a koliko sam znala sestre su se uvijek znale oko svega posvađati.... Bilo mi je krivo još iz jednog razloga. Nakon bakinog sprovoda više nikada nisam vidjela mamu i tatu da su bliski u javnosti kao Victoria i Ian sada. Znala sam da tata voli mamu, ali od onda nisam vidjela ni jednu naznaku koja bi pokazala kako mama osjeća isto prema tati. Zapravo, mama je bila kako krpena lutkica koja je uključivala mozak samo kada je trebalo, a to je značilo svađa ili neko društveno okupljanje. Ponekad, kada bi joj se stanje na nekoliko mjeseci popravilo, ona bi bila skoro pa normalna. Skoro zato što bi u tim fazama više šutjela nego pričala. Pričala bi samo kada bi se od nje nešto konkretno tražilo, kada bi joj se postavilo pitanje koje bi zahtijevalo odgovor. Dobra strana toga bila je to što u razdobljima toga zatišja nije bilo njezina izljeva bijesa, a onda bi bura opet puhnula...
-Hej jesi dobro?- upitao me Michael tiho jer je sjedio do mene.
-Hm?- upitala sam zamišljeno.
-Djeluješ mi nekako daleko.
-Malo sam se zamislila.- rekla sam odsutno.
Više nisam bila gladna, sve mi je prisjelo zbog mojih razmišljanja. Ipak pojela sam sve. Na silu.

Iako sam toga dana namjeravala otići kod roditelja, na kraju sam odlučila da ću to obaviti neki drugi dan. Zadržala sam se čak do pola sedam navečer. Nakon ručka pomogla sam pospremiti stol sa curama, a s obzirom na to koliko nas je bilo, čišćenje je bilo gotovo u jednoj minuti. Dečki su ostali sjediti za stolom i pričali su o utakmici koja je bila jučer na tv-u. Žene su sjele također za stol i uz poslijepodnevnu kavicu grickale kolačiće i razgovarale o novim receptima. Ja sam popila kavu na brzinu jer su me djeca podsjetila na to kako sam im obećala da ću se još igrati s njima. Nisam ih željela razočarati pa sam otišla na još jednu rundu igranja na dekici.
U trenutku kada sam ih učila pjevati pjesmicu Bratec Martin do nas je došetao Michael.
-Jesi za čašu vina? Izgledaš kao da ti treba.- rekao je.
-Dobro bi mi došla, ali baš i ne pijem alkohol, a i vozim.- rekla sam.
-Ah da, zaboravio sam. Klinci, smijem vam oteti tetu Ashley?
Pogledali su ga, a onda su me, uz malo opiranja i natezanja, pustili.
Odšetali smo do klupice ispod vrbe i sjeli na nju.
-Lijepo vam je ovdje.- rekla sam kako bih prekinula tišinu.
-Aha.- rekao je kratko i onda šutio par sekundi.- Kako je Christian?
Duboko sam udahnula i izdahnula prije no što sam mu odgovorila.
-Prekinuli smo.- na kraju sam rekla.
-Pa što se dogodilo?- upitao je zainteresiran.
On to želi da mu pričam o našem prekidu??
-Prevario me.- rekla sam kratko ne želeći reći ništa više.
-Budala.
Podigla sam pogled i pogledala ga u njegove smeđe oči. Brzo je skrenuo pogled i pogledao prema svojoj obitelji za stolom.
Ja nisam imala pojma što da mu kažem na taj komentar.
Pogledala sam na ručni sat. 18 : 20.
-Čuj, mislim da bih trebala poći. Zadržala sam se dulje no što sam mislila.- rekla sam ustajući.
-Oke.- rekao je i ustao za mnom.
Pozdravila sam se i izljubila sa svima. Gospođa Hess rekla je da će prespavati kod Victorije, a da će ju Michael sutra dovesti doma.
Michael me otpratio do auta.
-Htio sam te pitati još tamo pod vrbom jesi li možda za večeru sutra nakon što dovedem baku natrag.-  upitao me.
Stajala sam pokraj auta držeći ruku na kvaki. Pogledala sam ga u oči. Nadao se pozitivnom odgovoru.
-Kao na spoj?- upitala sam sumnjičavo.
-Pa ne mora biti ako to ne želiš.- rekao je brzo.
-Ne, ne spoj. Ne želim spoj.- rekla sam brzo.- Ali samo večera bi bila uredu.
-U redu onda, ali nećemo ići u nikakav uštogljeni restoran, ići ćemo negdje gdje je zabavno. Dovest ću baku negdje oko sedam navečer pa onda budi spremna.
-Oke. Vidimo se onda.- rekla sam i otvorila vrata auta.
-Vidimo se. Bok.- rekao je, a ja sam zatvorila vrata.

Brzo sam izašla iz prilaza i uključila radio. Svirala je neka lagana pjesma koja mi se uopće nije sviđala. Uzela sam The silent force, jedan od albuma grupe Within temptation, preskočila prvu pjesmu, a onda je počela svirati See who I am, zatim Jilian, pa Stand my ground... Trebalo mi je symphony metala da me uzdigne….

Nema komentara:

Objavi komentar