nedjelja, 14. veljače 2016.

Recenzija: LAŽLJIVCI ~ E. Lockhart

Dobro došli u predivnu obitelj Sinclair!
Sinclairovi su predivna, vrlo bogata i ugledna obitelj s privatnim otokom. Lažljivci su skupina četvero prijatelja i rođaka koji svako ljeto provode zajedno bezbrižno se zabavljajući i trošeći novac. Život im je lagan, bez ikakvih briga i problema. Međutim, u jednom trenutku, životi svih članova ove posebne obitelji zauvijek će se promijeniti… Savršen život savršene obitelji raspast će se na komadiće, a novac i ugled neće im pomoći. Tragična pogreška, obmane i laži uništit će mnoge živote, a mnogima neće biti jasno što se zapravo dogodilo… Kako znati što je istina, a što laži? Ovaj silno napeti roman, stekao je svjetsku popularnost među čitateljima svih generacija zbog uzbudljive, intrigantne priče i tema koje se tiču i roditelja i djece.
Roman Lažljivci suvremen je i profinjen napeti roman autorice E. Lockhart, finalistice nagrade National Book Award, dobitnice nagrade YA Goodreads Choice Award i počasne nagrade Printz Award.




Mislim da je ovo jedna od onih knjiga koje ljudi obožavaju ili im je jednostavno bez veze. Pitate se u koju kategoriju spadam ja..? E pa da vam lijepo kažem, blage nemam. Probat ću vam objasniti svoje osjećaje što bolje mogu. 

Ovo je priča o privilegiranim klincima čiji je djed bogat i cijelu obitelj opskrbljuje lovom do krova. Ti klinci nisu razmaženi, baš ono suprotno, ali zato njihove mamice jesu i čitav život žive na grbači roditelja. Svako ljeto oni žive na privatnom otoku u četiri divne i ogromne kuće i jednostavno uživaju u životu te idili koju sav taj novac donosi. Evo karte otoka - jednostavno obožavam kada knjiga počinje kartom :)


Cadence uživa u društvu svoje sestrične Mirren i bratića Johnnyja te njegovog prijatelja Gata koji svako ljeto dolazi kod njih na otok. Super su društvo i sebe nazivaju Lažljivcima. Život je idiličan i predivan za sve njih. Kome i ne bi bio kada imaš brdo love za trošiti, cijela je obitelj na okupu te po cijele se dane samo zabavljate, plivate ili igrate tenis, a onda se još i zaljubiš kao što se to dogodilo Cadence i Gatu. No svakoj idili jednom dođe kraj. Cadence se jedne noći u ljetu petnaestom nađe u moru, zamalo se utopi, a da ne pričamo o amneziji koju je zadobila udarcem u glavu. Nakon toga trpi migrene i jedva se vuče kroz dan. Svoju plavu kosu obojila je u tamnu i više ne liči na zlatne Sinclaire. Dvije godine je nije bilo na otoku nakon nesreće i napokon se na ljeto sedamnaest vrati u nadi da će se sjetiti što se to dogodilo kada je imala petnaest godina, što ju je navelo da ode sama u more i zamalo se utopi.


“Be a little kinder than you have to.” 


Savršen uvod u zanimljivu knjigu, zar ne? Što je onda pošlo po krivu? Fakat nemam pojma! Mislim da ovaj put nije bio problem u knjizi nego u meni. Zbilja sam svim srcem željela da je obožavam i sviđa mi se, ali ima i onih stvari koje mi se nisu svidjele. Na primjer, dobar dio knjige mi je bio pomalo dosadnjikav i nisam imala ideju kuda sve to vodi dok sve pred kraj napokon nismo dobili neke korisne informacije. I onda BUM, bomba na kraju. I čitam ja taj kraj i znam da bih trebala biti šokirana i cmizdriti jer je knjiga jednostavno zamišljena da na kraju i pustiš pokoju suzu i sjedim ja tako i s nestrpljenjem čekam da mi se suze preliju preko oči kao ono ništa. Nisam plakala iako sam možda trebala, ali nisam. Na kraju mi je došlo da ispljuskam Cadence. Zašto, ipak to morate sami saznati jer bih vam na taj način uništila čitanje i vjerojatno uživanje u ovoj knjizi.


izvor

Nekako mislim da je knjiga nekako drugačije napravljena, koncept ili redosljed događaja ili nešto treće da bih u potpunosti uživala, jer kao što rekoh, ova knjiga je predodređena da bude super, ali u procesu se nešto desilo i meni nije bila takva. Zato i imam sve te izmiksane osjećaje; želim da mi knjiga bude super/ fenomenalna/ fantastična/ za popizdit, ali nije, već mi je samo okej i to mi je taaaaako razočaravajuće :( Na kraju imam osjećaj kao da sam ja i moja reakcija ta koja je razočarala knjigu, a ne knjiga mene! Ne znam shvaćate li me uopće što s time mislim reći.
Iste takve izmiksane osjećaje sam imala i prema Even in Paradise i Since You've Been Gone koje su na neki način poprilično slične Lažljivcima. Te su knjige također od onih koje je 'publika' obožavala, a ja ostala razočarana.
Što je najbolje/najgore, ovaj put ni prijevod nije kriv jer sam čitala na EJ.

I tako, na kraju sam ja još uvijek zbunjena, ne znam bih li joj dala trojku ili četvorku (jer ne mogu ništa između na GR). Knjiga je dobra i zato vam je svakako preporučujem. Možda ćete vi više uživati od mene. Većina ljudi koji su je pročitali ocijenili su je super ocjenama, iako ima i onih bisera koji su kao i ja xD


“She confused being spartan with being charitable, and gave away her possessions without truly doing good with them.

She confused being sick with being brave, and suffered agonies while imagining she merited praise for it.

She confused wit with intelligence, and made people laugh rather than lightening their hearts or making them think.” 

Nema komentara:

Objavi komentar